IDEJA

Na livadi uz nasip Trnave na čakovečkom jugu, zapadno od postojećih tenis terena i sprava za vježbanje, osmišljen je novi javni prostor, zelena oaza. Zelenu oazu čine velike drvene klupe slobodno raspoređene u grmlju, orijentirane prema nasipu, te pravilan raster od 9 novozasađenih stabala s ovješenimmrežastim ležaljkama.

 

OVJEŠENE LEŽALJKE – ISTRAŽIVANJE I REALIZACIJA

Koji su alternativni materijali oblikovanja klupa ili ležaljki u javnom prostoru grada? Osim čvrstih materijala, drveta, betona, opeke ili čak i čelika, možemo li zamisliti elemente za sjedenje ispletene od običnog konopa? U podneblju kakvo je Međimurje, s velikim oscilacijama između ljetnih i zimskih temperatura, najčešće se biraju materijali vrlo otporni na atmosferilije: beton, opeka, drvo zaštićeno premazima. Također, nije zanemariva ni otpornost materijala s obzirom na korisnike prostora, tj. ljude.

U našem istraživanju fokusirali smo se na konop kao materijal s velikim potencijalom u oblikovanju novih načina korištenja javnih prostora, te se krenulo u izvedbu ovješenih mrežastih ležaljki pletenih od konopa ispod grupe od zasađenih devet stabala uz tenis terene. S obzirom da je riječ o novozasađenim stablima, ona nisu mogla poslužiti za pričvršćenje ležaljki. Stoga se predviđa izvedba čeličnih stupova ubetoniranih u tlo, visine cca 160cm iznad tla, o koje se pričvršćuju ležaljke. U izvedbi čeličnih stupova pomogli su nam majstori i učenici Tehničke škole Čakovec.

Svaka ležaljka sastoji se od dva metalna inox prstena, dvije drvene letvice duljine 100cm s izbušenih 20 rupa na pravilnom razmaku, te crvenog poliesterskog konopa promjera 5mm. Konop je crvene boje kako bi u pretežito zelenom okruženju bio što upadljiviji.

Ležaljka se plete na način da se oko jednog inox prstena prihvati, te kroz jednu letvicu provuče 20 konopa koji se zatim po dva vežu u čvorove, naizmjenično po redovima. Ovisno o razmaku čvorova po redovima, dobiva se rjeđe ili gušće pletena mreža. Pri kraju, konopi se ponovno provuku kroz drugu levicu i pričvrste za drugi inox prsten. Kako su rubni dijelovi ležaljke mnogo jače opterećeni od unutarnjih, na kraju je dodatno ispleteno ojačanje rubnih konopa.

 

Cilj izvedbe mrežastih ležaljki je, osim ispitivanja materijala, potaknuti stanovnike grada na drugačije, opuštenije i zabavnije načine korištenja javnih prostora. Gradom se ne mora samo hodati ili sjediti, u gradu se može i ležati, ljuljati se, igrati.

S obzirom na izabrani konop, Laboratorij arhitekture je svjestan njegovih mogućih mana u korištenju i eventualnih oštećenja, tj. privremenosti ovakvog prostornih rješenja. Iz tog razloga, ovu intervenciju smatramo prijedlogom i poticajem za budućnost: mreže se mogu isplesti od rezistentnijih vrsta konopa, ili se svakih nekoliko godina ponovno izrađivati.

Voditelji: Silvija Pranjić, dipl.ing.arh.; Blanka Levačić, dipl.ing.arh.; Matija Novak, dipl.ing.arh
Asistenti: prof. Kristina Žižek, dipl.ing.arh; prof. Andrija Večenaj, mag. art. ind. dizajn

Majstori: Dubravko Hozjak, strojarski tehničar; Dragutin Horvat, KV zidar; Siniša Medved, KV soboslikar; Vladimir Hatlak, KV stolar; Josip Križaić, RSGS, instruktor;
Vrijeme: rujan – studeni 2018.